The motorcycle diaries

Slika

Nije ni čudo što se Brazilac Walter Salles uhvatio ekranizacije Kerouacove biblije On the road. Putovanje i sva simbolika koja se uz njega veže jasno se očituje i u njegovoj breakthrough drami Central do Brasil iz ’98. A također i u ovoj ekranizaciji Guevarinih Motociklističkih dnevnika. Filozofija je sasvim jasna – tko se jednom na putovanje otisne, pravog povratka nema. Vratiš se ti doduše, ali to više nisi ti, barem ne onaj koji si jednom bio. Dvadesettrogodišnji student medicine Ernesto Guevara se sa suputnikom i prijateljem Albertom Granadom 1952. popeo na klimavi motor, koji je u odnosu na pješačenje dva koraka nazad, s ciljem hedonističkog osvajanja kontinenta, od juga prema sjeveru. Međutim hedonizam brzo popušta i kako putovanje odmiče Ernesto primjećuje štošta na kontinentu na kojem živi. Prekrasnu prirodu, tradiciju, siromaštvo, bijedu, nepravdu, lošu politiku, besmislenu ekonomiju, dostojanstvo onih koji su društveno isključeni… Sve on to apsorbira. Sve se to lijepi za njegov mozak koji kipi. Sva ta želja da pomogne svim tim ljudima, potlačenima od strane moćnika, da napravi društveni balans, iskorijeni siromaštvo i bijedu… Nije Ernesto ni u krajnjem ludilu pomišljao u što će mu se takvo bezazleno putovanje pretvoriti. Namjeravao se on vratiti bistre glave, sav svjež da završi zadnji semestar medicine i da bude liječnik, kirurg, štogod. Planirao i oženiti jedan krasan curetak. Al ništa od toga. Nije to po povratku više bio on – onaj koji je nekad bio. Nakon godinu i po putovanja po bespućima Južne Amerike kući se vratio Ernesto ‘Che’ Guevara. Nije film baš fantastično režiran. Salles i nije dokazao da posjeduje izuzetan talent po pitanju stvaranja filma. Ali sama priča je fenomenalna. Taj efekt dugog putovanja, ta transformacija duha jednog mladog čovjeka željnog i gladnog života u pravom smislu te riječi, taj prikaz odrastanja i osvještavanja, altruizma i solidarnosti, svega što jest humano i što jest vrijedno umiranja. Nije ovo politički film. Ni najmanje. Guevara i Granada ovdje su više poput Kerouaca i Cassadya. Dvojica odvažnih luđaka u potrazi za smislom. A kad ga pronađu, neslućeno postanu netko sasvim drugi. Netko čije ime bez diskusije vrijedi upamtiti.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: