Kum Joseph Bowie

Slika

2.8.2012., Ledara, Zadar. Svirao je Dejvid Bovi i Pauci s Marsa. A nije nije. Nije svirao Dejvid, već Joseph. A potonji naslov skupa s pjesmom koja ga nosi spada valjda u sam vrh balkanskog rokenrol šita. Ne znam. Autor-Bora Čorba iz sastava Riblja Čorba, koji se usput rečeno nakon nekoliko desetljeća namjerava dočepati Zagreba dogodine, što je skroz okej. Držimo fige da predgrupa bude Thompson. Woodstock fašizma i šovinizma. Neka. Okahej. Al kažu ljudi tekstovi su dotičnih umjetnika neprimjerenog sadržaja. Ja tako ne mislim. Nije problem u Borinim i Markovim tekstovima već u muzici koju stvaraju. Loša je. I točka. A Borina krađa ZZ Top-ovog Beer Drinkers and Hellraisers je ajme meni. Kardinalni grijeh. I uglavnom. Svirao je Joseph Bowie i The Bastardz kojima bi bilo bolje i bez Bowievog prenemaganja i ne-sviranja trombona za čije sviranje slovi kao tata-mata. Al u Ledari znao je tu i tamo zabaliti tu limetinu od instrumenta prije nego što bi ga Johnny Premelč na saksu zasjenio ko Žak Houdek Europsku Uniju. Simpatije sirotinjski okupljene publike izavao je prije svega cupkanjem uz dvoakordnu fankijadu i demoliranjem solo pjevanja. To bi bio presjek sviralačkog dijela proživljene večeri. Ostatak ode na novu Ledaru koja je brajo fantastična, oćeš nećeš. Novi klub u Zadru, za probranu publiku. Ima i dvije tri fontane. Par šankova i stotinu stolova. Nalazi se u perivoju, na bedemu. Unutrašnji dio je preuređeni ovalni bunker koji ima i podzemlje, al tamo ne smiješ ući. Prije su tamo pankeri i blekmetalci održavali probe. Sad prostor liči ko iz Kubrickove Odiseje. Al smrdi na kič i neukus. Barmen nabija bas dok Bastardzi vani na bini razvaljuju (i dok se Bowie prenemaže). Kad Bastrardzi stanu svirati beskonačnom terasom Ledare iz bunkera odjekne techno. Nikome to tamo međutim ne smeta. Vidi se. Osjeti se. Cupka se i na jedno i na drugo. Prvo na funky-soul-jazz. A kad funky-soul-jazz napravi kraću pauzu u istom ritmu probrana publika cupka i na techno koji sad vibrira i do zaboravljenog lovca u Sibiru. Nema beda, jer ljudi su vidno opušteni. Tak im je svejedno što svira. Svaki mišić im je labav. Vise i trbušine tu i tamo. Samo su hostese u dopičnjacima (nouinspirejsn.wordpress.com copyright, all rights reserved) i štiklama uštogljenje. Jer ni same ne znaju kojeg vraga tamo rade, na neravnom terenu, u tropedaljskim štiklama. Rijetko kad protegnu noge. Jer je rizik. U štiklama. Ne bi ni ja na njihovom mjestu, bogami ko bi. Bolje sačuvati zube dok je mladosti. Opuštaju se i turisti. U mraku, na travnjaku, ispod visokih stabala, pokraj plavoosvjetljenje fontane, zavaljeni u jastuke i madrace koji na onoj ledini stoje još od otvaranja kluba prije dva-tri mjeseca, migolje se kao jegulje, slatko tonu u san, sasvim bezbrižni, zabijaju glave u meke jastuke sve dublje i dublje. Ne smeta im ni dnevna cifra babetina koje se na te iste jastuke poslije kupanja uz politrene pive dolaze isprditi. Jex iz Bastardza razvaljuje solo al gitara se od svih instrumenata čuje najslabije. U žaru igre, u krucijalnom trenutku usijanja vruće atmosfere zadarske Ledare, Bowie zaustavlja najimpresivniju instrumentalnu izvedbu večeri da bi u mikrofon isprdio nešto kao ‘Hvala hvala Zadrani što ste se pojavili. Sad mi kupite CD kad ste već tu.’ E moj Joso… pregazilo te vrijeme. Kakav treš.  A vi Bastardzi – vratite u bend onu curu koja je jednom pjevala genijalno i dođite opet, al ovaj put u ljudskom oku neko pristojnije okruženje.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: