Banović Strahinja

Slika

Ovo je film u kojem Radu Šerbedžiju u ime alaha na kolac nabijaju uz pomoć malja. U ime alaha. Na kolac. Uz pomoć malja. Konstruktivna radnja, nema što. Film je jugoslavenski ali i zapadnonjemački. No danas ove prve zemlje više nema a ova druga je proširena istočnim dodatkom koji snimanju 1981. nije smio pridonijeti, pa je 2012. godine nacionalnost Banovića Strahinje teško odrediti. Ja ga evo pogledah u nekoj seriji koja se zove Zlatna kolekcija hrvatskog filma, ako ikome išta znači.
Radi se o povijesnom filmu, prije svega. No nije to povijest iz srednjoškolskog udžbenika kojeg mnogi jednom u vremenu nabubaše napamet pa nikom ništa, već je to povijest iz koje se izvlači pouka, gradi budućnost, itd.
Sadržaj je ovakav: turski bašibozuk Vlah Alija (Dragan Nikolić) napadne tako jednog dana 1388. godine zamak srpskog junaka Banovića Strahinje (Talijan Franco Nero sa sinkroniziranim glasom), iskoristi gužvu dok je ovaj u lovu, napravi mu tamo dar-mar i otme ženu Anđeliju. Anđeliju glumi prekrasna Sanja Vejnović dok je imala čini mi se ravno dvadeset. Sad glumi u Larinom izboru. A tako je dobro počela.
I uglavnom, upravo time što je Alija oteo Anđeliju ona automatski postaje preljubnica zbog čega je zaslužila da joj se prema Zakoniku srpskog plemstva iskopaju oči jer će naime samo duhovnim očima spoznati vrsnoće svoje ljudskosti. Strahinja okuplja paravojsku i kreće za stopama bašibozuka Alije. I pronalazi ga. A završna scena borbe između njih dvojice očigledno je inspirirana samurajskim okršajima Akire Kurosawe. I djeluje dovoljno uvjerljivo. Samo što bi se doimala još i uvjerljivije kad se Turak i Srbin ne bi tijekom borbe glasali poput Japanaca. Alija gubi glavu koja završava na kolcu junaka Banovića Strahinje, Anđelija gubi dugu kosu i umalo oči, a Strahinja ne gubi ništa. Postaje narodni junak povijesno točno i tečno opjevan u narodnoj pjesmi narednih stoljeća. No nije on zapravo nikakav junak. Barem ne sad, govoreći iz vremena 21. stoljeća. Osvetnik je naime. A u osveti ne leži ništa junački. Da leži, i električna stolica bila bi junačka. A nije. Turak ubije, Srbin ubije zauzvrat. I tako unedogled. Sad je samo pitanje tko je kroz povijest počeo prvi. A možda je zapravo krenulo i od čiste zajebancije tipa “moj tata je jači od tvog tate“, ili pak zbog klasične ljubomore na veličinu spolovila pripadnika druge nacije iz neposredne blizine. cccccccc…

U režiji Vatroslava Mimice. Snimljen 1981. godine. Možda najbolji film s ovih prostora. A Šerbedžija je jednostavno fantastičan.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: