Arhiva za Travanj, 2013

A true writer

Posted in Citat with tags on Travanj 23, 2013 by tockadotcom

“A true writer should be an observer and not go around being observed. Observing – that’s the duty and oath of a writer.”

Jack Kerouac

“Kerouac was a writer. That is to say he wrote. Many people who call themselves writers and have their names on books are not writers and they do not write. The difference between being a bull fighter who fights a bull is different from a bullshitter who makes passes with no bull there. The writer has been there or he can’t write about it.”

William Burroughs

Oglasi

Black Sabbath 2013.

Posted in Muzika with tags on Travanj 19, 2013 by tockadotcom

Sabbathi su 70-ih u kreativnom smislu definitvno imali magiju kakvu je tih dana rijetko koji rock band imao i koju je kasnije rijetko tko uopće dosegao. Upečatljive Ozzyeve vokalne melodije, inteligentni tekstovi Geezera Butlera, nepredvidiva glazba multiinstrumentalista Tonya Iommia koji se uz teškoriffovne pjesme nije sramio zasvirati ni klavir, melotron, akustaru ili flautu. A sve je to nekako zaokruživao Bill Ward svojim osebujnim stilom sviranja bubnjeva. I što je čini mi se najvažnije, sve je to vuklo korijene iz starog dobrog jazza čiji se ostaci u njihovom hevimetalu (koji to 70-ih nije bio) mogu osjetiti na prva dva albuma Black Sabbath i Paranoid.
Billa Warda u ovom bendu danas nema jer je navodno htio više para nego što mu se nudilo. Mijenja ga neki bubnjar iz političkih aktivista i spasitelja svemira Rage Against The Machine. Momak je dobar, al takvih danas ima i po zadarskom zaleđu. Od kvalitete kreativnog glazbenog stvaralaštva 70-ih, Black Sabbathu 2013. nije ostalo previše. Ozzy ne zna pjevati i glas mu je očigledno po običaju zadnjih decenija ispoliran. Geezer (ako je on opet tekstopisac) po svemu sudeći marketinški obrađuje teme interesantne neisklesanim srednjoškolskim pubertetlijama koji se grizu oko toga postoji li Bog ili ne pa uslijed sveopće frustracije organizma ogorčeno ispale kako đubre jedno ipak ne postoji, a Bibliju dakako zapaliti, jer je priča za malu djecu u koju oni NEĆE vjerovati jer ne jebu oni živu silu, oni su svoji, blaženi u zakočenom tupilu. Iommi marketinški forsira zle akorde koji sad moraju biti teži mračnjak jer se to i očekuje jer je to pubertetlijama kul. A priču ništa ne zaokružuje jer za bubnjem nema Billa Warda. A uzalud i da ima. I da rezimiramo – sve skupa novi Black Sabbathi zvuče kao stopedeset ostalih bendova koji su Sabbathe zadnjih desetljeća kopirali ne tako pak vješto. Al neka momci sviraju. Što će drugo. E i da, sad se ko fol nose u crnom ko grofovi drakule jer je i to kul. Čisti marketing. A vidi ih 70-ih, u kombinaciji proljeće-ljeto-jesen-zima, crno-bijelo-narančasto ili u kaputićima od nerca. Divota!

Sve u svemu, pjesma je OK. Solidnjača.

Slaughterhouse 5

Posted in Film with tags on Travanj 16, 2013 by tockadotcom

Slika

Ekranizaciju Vonnegutovog istoimenog remek-djela vjerojatno ne valja gledati nakon što se knjiga pročita. Čak štoviše, ne valja je gledati ni prije čitanja knjige. Valja jednostavno čitati knjigu. Bez gledanja ekranizacije. Bolje poslušati neku pjesmu napisanu po knjizi, ako takva uopće i postoji. Ako ne, okušaj se ti. Vrag odnio i ekraniziranja. Ja zbilja ne znam jel ovaj film išta valja jer knjigu pročitah dvaput. I ne mogu se nikako oteti dojmu da je režiser film snimio prema skraćenoj verziji prilagođenoj osobama s poteškoćama u čitanju. Disleksičarima. Ili bivšim izbjeglicama koje tek uče jezik.

Snimljen je 1972. u režiji Georga Roya Hilla (Butch Cassidy and the Sundance Kid, The Sting),  tri godine nakon objave knjige. A sam Vonnegut je tvrdio da je to to. Ne vjerujte mu ljudi. Možda nije bio skoncentriran. Početne euforije varljive su stvari.

Slika

LUD

Posted in Nekategoriziranno, Štivo on Travanj 9, 2013 by tockadotcom

“Često zadnjih dana od čestih ljudi čujem  ‘poludio je, što ćeš.’ ali kako oni to samo izgovaraju, s nekim gnušanjem prema onom koji je sad i službeno lud. kao da se to njih ni u kojem slučaju ne smije ticati. kao da je to kuga od koje treba bježati, a zaraženog odstraniti kao krpelja s kože, izgnati, maknuti, otpustiti.  iz društva u kojem ostaju samo oni koji nikad ne polude. i koji luđaka pred sobom ni pod koju cijenu ne žele jer njih se treba ostaviti na miru, oni su pristojni i moralni. njih se ni razlozi ni uzroci nečijeg ludila ne tiču ni najmanje. taj koji je lud lud je za sebe, nije za njih. i oni s tim nemaju ama baš nikakve veze. oni su civilizirani i uljudni. oni su ljudi. oni znaju. no ne primjećuju kako oni jesu uzrok koji stvara razloge, a luđak kojeg su razbolile njihove manire ipak ostaje lud za sebe i on je opačina društva. krpelj. gnus. njega se odstranjuje. ne sluša ga se. a kad ga se odstrani, ostane samo društvo uzroka i razloga – društvo koje će prije ili kasnije izroditi novog “krpelja” kojeg opstajuće društvo manje komunikacije nikad neće stići saslušati. reći će ‘poludio je. što ćeš. tako to ide.’ i tako to ode… skupa sa svim manirama…”

– N. V. Gogolj

Emma Russack – Tonight

Posted in Muzika on Travanj 2, 2013 by tockadotcom

Cura iz Australije krenula s nekolicinom obrada koje je uredno snimala s web kamerom i uploadala po youtubeu, gdje se, pitajući mene, posebice ističe njezina verzija kultnog Black Sabbathovog Planet Caravana. Neko je vrijeme nije bilo ni za lijek, a sad je najednom dogurala do prvog pravog albuma nazvanog Sounds of the city. Taman kad bi čovjek rekao eno propade još jedan talent. Uglavnom, ovo je prvi singl. Sirovi zvuk, noir atmosfera i upečatljiv uvjerljivi vokal. Bez prenemaganja, bez patetike. Samo sirova zastrašujuća hladna emocionalnost. Novi ženski Nick Cave, ako je nekom baš do paralela.

Službni sajt.