Black Sabbath 2013.

Sabbathi su 70-ih u kreativnom smislu definitvno imali magiju kakvu je tih dana rijetko koji rock band imao i koju je kasnije rijetko tko uopće dosegao. Upečatljive Ozzyeve vokalne melodije, inteligentni tekstovi Geezera Butlera, nepredvidiva glazba multiinstrumentalista Tonya Iommia koji se uz teškoriffovne pjesme nije sramio zasvirati ni klavir, melotron, akustaru ili flautu. A sve je to nekako zaokruživao Bill Ward svojim osebujnim stilom sviranja bubnjeva. I što je čini mi se najvažnije, sve je to vuklo korijene iz starog dobrog jazza čiji se ostaci u njihovom hevimetalu (koji to 70-ih nije bio) mogu osjetiti na prva dva albuma Black Sabbath i Paranoid.
Billa Warda u ovom bendu danas nema jer je navodno htio više para nego što mu se nudilo. Mijenja ga neki bubnjar iz političkih aktivista i spasitelja svemira Rage Against The Machine. Momak je dobar, al takvih danas ima i po zadarskom zaleđu. Od kvalitete kreativnog glazbenog stvaralaštva 70-ih, Black Sabbathu 2013. nije ostalo previše. Ozzy ne zna pjevati i glas mu je očigledno po običaju zadnjih decenija ispoliran. Geezer (ako je on opet tekstopisac) po svemu sudeći marketinški obrađuje teme interesantne neisklesanim srednjoškolskim pubertetlijama koji se grizu oko toga postoji li Bog ili ne pa uslijed sveopće frustracije organizma ogorčeno ispale kako đubre jedno ipak ne postoji, a Bibliju dakako zapaliti, jer je priča za malu djecu u koju oni NEĆE vjerovati jer ne jebu oni živu silu, oni su svoji, blaženi u zakočenom tupilu. Iommi marketinški forsira zle akorde koji sad moraju biti teži mračnjak jer se to i očekuje jer je to pubertetlijama kul. A priču ništa ne zaokružuje jer za bubnjem nema Billa Warda. A uzalud i da ima. I da rezimiramo – sve skupa novi Black Sabbathi zvuče kao stopedeset ostalih bendova koji su Sabbathe zadnjih desetljeća kopirali ne tako pak vješto. Al neka momci sviraju. Što će drugo. E i da, sad se ko fol nose u crnom ko grofovi drakule jer je i to kul. Čisti marketing. A vidi ih 70-ih, u kombinaciji proljeće-ljeto-jesen-zima, crno-bijelo-narančasto ili u kaputićima od nerca. Divota!

Sve u svemu, pjesma je OK. Solidnjača.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: