Arhiva za Studeni, 2013

Nick Cave & The Bad Seeds, 25.11.13, Ljubljana, Hala Tivoli

Posted in Koncert i with tags , on Studeni 26, 2013 by tockadotcom

Slika

Krcata Hala Tivoli, masivan stage, četiri oronula Bad Seeda (Ellis, Sclavonus, Casey, Savage), dva nova čistunca (gitarist i ksilofonist/perkusionist/itd.) i Nick Cave kojemu već duže vrijeme pokušavam prilijepiti epitet ali tip jednostavno ostavlja bez riječi. Sumanuti frontman propovjednik? Iskrivljeni, zli blueser? Antijunak rocka? Frenetični antizabavljač? Elegantni pijanist? Razumni emotivac? Antiplesač?! Moguće sve od navedenog. Genijalac? To sigurno. Ako su u glazbi ikad postojali standardi, Nick Cave je krenuo po svom i postavio svoje standarde. Zašto svirati iskonski blues ako se može snimiti album poput The Firstborn Is Dead. No rijetkima to zapravo pođe za rukom. Neki se i usude, al se prije vremena useru. Nick Cave je u glavi imao dovoljno da zaživi i preživi. Zato je danas, hvala bogu i onome koji to nije, jednako dobar kao krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je na snazi bila najfrenetičnija i rekli bi neki, najbolja era benda. Sinoćnji koncert u Ljubljani debelo je to potvrdio. Cave je imao više energije nego što sam vidio na bilo kojem Bad Seeds DVD-u ili amaterskoj snimci njihova nastupa na Youtube-u. Balansiranje na ogradi ispred stagea, ili na rukama fanova u prvim redovima uz Caveov neprestan kontakt s publikom jednostavno je bilo prekrasno za vidjeti (pogotovo na Higgs Boson Blues). Set lista (pred kraj koncerta dogovarana na licu mjesta) bila je očaravajuća. Pokriveni su svi albumi (izuzevši nešto slabiju Nocturamu te vrhunske Abbatoir Blues/The Lyre of Orpheus i Dig, Lazarus, Dig!!!) što rijetko koji današnji izvođač sebi može priuštiti. Jer naime, uvijek se u diskografiji nađe crna rupa koju valja zaobilaziti. A Nick Cave crnih rupa nema. Uz pet pjesama sa zadnjeg Push the Sky Away albuma, vrhunci su tako sigurnu bili evil blues standard Tupelo, praiskonska From Her To Eternity, kultni Stagger Lee te jedna od onih koje jednostavno moraju bit odsvirane – The Mercy Seat. Tko je propustio, drugi put, ako ikako može, neka ode. Jer ima nešto više u svemu tome. U njihovom nastupu. U odijelima koja oblače. U načinu kako sviraju sve te instrumente. U izričaju. Energiji. Stavu. Teško za opisati. Ali puno jasnije kad se na licu mjesta čuje Push The Sky Away…

Set-lista:

1. We No Who U R
2. Jubilee Street
3. Tupelo
4. Red Right Hand
5. Mermaids
6. The Weeping Song
7. From Her To Eternity
8. West Country Girl
9. Into My Arms
10. People Ain’t No Good
11. Love Letter
12. Higgs Boson Blues
13. The Mercy Seat
14. Stagger Lee
15. Push The Sky Away

– bis –

16. God Is In The House
17. Deanna
18. Stranger Than Kindness
19. Papa Won’t Leave You, Henry

Slika

Oglasi

Steven Wilson – The Raven That Refused To Sing

Posted in Muzika with tags on Studeni 19, 2013 by tockadotcom

Slika

Ima glazbenika koji nemaju blage veze ni svirati ni pjevati pa se tobože vade na račun dobrih tekstova i emocionalnosti izvedbe. Ima glazbenika koji izvode tehnički toliko zahtjevne dionice da se i sam vrag u svom životu ne bi nadao većem sranju. Kapitalce prve serije treba tražiti u razvoju kantautorske scene, a bisere druge u razvoju prog rock ili jazz rock scene. O ukusima se ne raspravlja. Ali što je sranje, sranje je. Jer u slučaju da ne postoji objektivno sranje, kvaliteta ne bi ni postojala. Sve bi bilo podjednako dobro. Ne bi bilo niti kapitalaca niti bisera. Svi bi bili dobri. Ali nitko odličan. I svi bi svirali. Jer je legitimno pravo onog koji nešto radi da u tome i uživa.
Steven Wilson je dovoljno dobar glazbenik da zna kad je previše, a kad je premalo. Njegov progresivni rock s elementima jazza dokazuje da kompetentnih glazbenika još uvijek ima. Ne vadi se na račun emocionalnosti izvedbe, a izvedba mu takva jest. Ne vadi se na račun kompleksnosti izvedbe, a opet – pjesme mu jesu složenih struktura i sa znanjem su komponirane. I što je najbolje – oko sebe okuplja masu fanova i to isključivo kvalitetom muziciranja. I ako postoji netko tko danas drži glazbu na životu, onda tu Steven Wilson prednjači debelo.

Najnoviji album The Raven That Refused To Sing. Definitivno album godine.

Due to human error

Posted in Citat, Film on Studeni 10, 2013 by tockadotcom

Due to human error