Iron Maiden – Beograd, 17.06.2014.

Slika

Na lokaciji prekrasnog beogradskog parka Kalemegdan, Maideni su sinoć održali izvrstan koncert kojemu bi mane mogli pronaći jedino pojedinci koji su se Maidena u životu pošteno nagledali. Radilo se o koncertu u sklopu završnog dijela Maiden England turneje, tijekom koje su prošlo ljeto rasturili i Arenu Zagreb.
Beogradski koncert uvelike je nalikovao zagrebačkom, uz puno bolji zvuk i sitne izmjene u set-listi: rijetko sviranu Afraid to shoot strangers zamijenili su češće sviranom Revelations, izbacili su The Clairvoyant te umjesto Running free koncert su zatvorili fantastično izvedenom Sanctuary. Također, vrhunac koncerta – monumentala Seventh son of a seventh son, u Beogradu je čak i bolje izvedena nego u Zagrebu. Iznenađenja, kakvih na beogradskim koncertima Maidena vjerujući izvještajima zna biti, ovog puta ipak nije bilo. Pjesme tipa Only the good die young ili The Prophecy, tako u ovom životu vjerojatno nećemo doživjeti. Jer ako ih nisu svirali na ovoj turneji, ne znam na kojoj bi drugoj zapravo mogli.

No, na stranu s Maidenima. Za njih se zna da uživo ne mogu pogriješiti, pa čak i kad bi se potrudili da to učine. Ono što je sinoć pod kalemegdanskim zidinama bilo iznenađujuće fascinantno je ni manje ni više nego predgrupa Ghost, za koju sam uopće čuo upravo na licu mjesta, pred pozornicom. Uz sablasnu redovničku mantru preuzetu iz Stanley Kubrickovog Eyes wide shut, na stage su se jedan za drugim ušetala petorica zamaskiranih te zastrašujuće, a opet prekrasno odjevenih “futurističkih monaha”, za kojima se uz ritualne napjeve te prve taktove uvodne fenomenalne pjesme, na pozornicu poput Fellinijevog grotesknog kardinala ušetao frontman, iz čijih se kretnji i gestikulacija očigledno dala naslutiti ništa drugo negoli doza humora, umjesto banalnog ideala kod vizualno sličnih bendova. Iako, ruku na srce, sličan vizualni imidž zaista nisam nigdje dosad primjetio, barem gledajući odorama ujednačene ostale članove benda.
U nešto više od pola sata okultno-atmosferičnog modernog rocka, taj šesteročlani bend je vjerujem mnoge ostavio bez teksta. Izvrsni žestoki riffovi upotpunjeni zaraznim vokalnim linijama, zvukovima hammonda, syntha ili crkvenih orgulja, a sve na podlozi teške ritam sekcije. I što je najbolje – bez klišeiziranih struktura pjesama. Apsolutna ljubav na prvi pogled. I na slušanje također.
Ako netko zna nazive pjesama koje su svirali neka mi ih please please please šibne u komentare.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: