Arhiva za Ožujak, 2015

Leviathan – Andrey Zvyagintsev, 2014

Posted in Film with tags on Ožujak 17, 2015 by tockadotcom

1421659170_9364-fbpost

Jednostavno prevelik film i točka. Zvyagintsev je ovo tako dobro izrežirao da se tijekom čitavih 140 minuta filma s gledateljem odvija apsolutna suptilna telepatska komunikacija, na nekoj višoj razini, dok se radnja filma odmotava. Čovjek je potpuni prvak režije, možda i dostojan nasljednik jednog Elema Klimova ili Andreja Tarkovskog. Stilski drugačiji od obojice, ali taj ruski genij Zvyagintsev je definitivno negdje skupio poput štafete. A Leviathanom ga je u potpunosti i izoštrio.

Ono što je naizgled klasična priča o ruskoj korupciji i mediokritetu, zapravo je i velika priča o vjeri i religiji ili bolje reći o njenoj suludoj misaonoj stagnaciji, kao i nadi pojedinca da će golim činjenicama, kao opreci politici i religiji, ispraviti stvari koje su pošle debelo naopako. No za jednog od ovog posrnulog ‘trojstva’ u Zvyagintsevljevoj genijalnoj priči jednostavno nema mjesta. Film je sav prožet ruskim pravoslavljem, a biblijski motivi ovdje su uklopljeni s očitom autorovom notom upozorenja – kadar kostura levijatana na obali govori više od tisuću riječi. A pojava istog u uzburkanom monstruoznom tamnom moru možda i daje nekakvu nadu, ali prije svega – definitivno plaši.

Oglasi

Mark Lanegan, Galerija Lauba, Zagreb, 27.02.2015.

Posted in Koncert i with tags on Ožujak 1, 2015 by tockadotcom

lanegan

Kod svakog koncerta Laneganu je najmučniji dio vjerojatno taj put kojeg mora prijeći iz backstagea do bine, dok se spasonosno ne uhvati za stalak od mikrofona. Narednih sat i po vremena je zatim sve okej. A iz te njegove statičnosti krene proizlaziti toliko karizme da se tijekom koncerta uopće niti ne kuži da se tip s mjesta ne pomiče. U Galeriji veličine hangara Lanegan je sa svojim bendom održao fenomenalan koncert, nema u to nikakve sumnje, ali izvedba bubnjara koji je s Dukeom Garwoodom nastupio kao druga predgrupa, što se mene tiče, nije bila s ovog planeta. Čovjek je u transu iz najobičnijeg troelementog seta bubnjeva, iscijedio sve što se dalo iscijediti. Bacajući pogled prije početka nastupa na taj goli set sačinjen tek od basa, doboša i fusa, čovjek bi rekao da se na binu sprema izaći Meg White ili netko drugi tko bubnja kao s gipsom na objema rukama, ali dogodilo se upravo suprotno. Na bini se pojavio visoki, sijedi, suhonjavi virtuoz koji je, što se mene tiče, pred sobom pomeo sve što se dalo pomesti.