Ghost – Meliora

GHOST-600x600

Taman kad bi se stvar glazbene karijere trebala lagano početi razvodnjavati Ghost izbaci treći album i ne samo da pomete svoju prethodnu diskografiju nego i sve ostalo što se u heavy metalu proteklih ohohoho godina izdavalo, iako je Ghost prije svega rock, a ne metal bend. Švedska okultna šestorka Meliorom je daleko nadmašila oba svoja prethodna albuma – Opus Eponymous i Infestissumam. Nije da su ti albumi bili loši (dapače, još su uvijek jebeno genijalni), ali ono što Meliora u deset pjesama donosi, u produkcijskom, a pogotovo glazbenom smislu, teško da itko danas na rock sceni može nadmašiti. Da nije okultnog imidža petorice Nameless Ghoul-ova te frontmana Pape Emeritusa te po prvi puta zaista i okultnih tekstova, pjesme poput He Is, Absolution ili Deus in Absentia automatski bi ušle u antologiju suvremene rock glazbe. No ipak, da se ovdje ne radi o zakrabuljenim likovima koji svoje identitete u tajnosti čuvaju ko suho zlato, Ghost ne bi bio Ghost. To bi tada bilo nešto sasvim drugo.

Meliora na latinskom znači bolje i zaista, sve što se na albumu može čuti ili ikako drugačije percipirati puno je bolje od svega što su napravili na prethodnim albumima. Bez sumnje, radi se o bendovom prvom pravom remek-djelu. Svaka izvedba ovdje je podignuta na višu, ambiciozniju razinu, počevši od naslovnice poljskog umjetnika Zbigniewa M. Bielaka., preko kompozitorskog umijeća i izraženijeg smisla za melodiju pa do savršene i bezkompromisne produkcije. Papa Emeritus (tko god on zapravo bio) opet pjeva besprijekorno i jednostavno predivno. Vokalne mu harmonije nisu toliko izražene kao na prethodnom albumu Infestissumam, no izvedba kao solo vokala ovdje je puno sigurnija i uvjerljivija, a sama unikatna boja glasa više dolazi do izražaja. Klavijature su također izraženije i imaju veću ulogu neko ikad prije i zvukovi orgulja, klavira ili Rainbowskog syntha savršeno se uklapaju uz gitare koje su teže i mračnije. Ritam sekcija je standarno groovie, s tim da se čini da je bubnjar ili novi ili je stari ozbiljnije shvatio svoj dio posla pa se uvježbao do razine pravog profića. Stilski je također sve ujednačenije i kompaktnije te ako je ikad i bilo dvojbi oko toga je li Ghost tek kopija Black Sabbatha ili Blue Oyster Culta (što zapravo nikad i nisu bili), Meliorom se konačno može zaključiti da Ghost ipak zvuči kao Ghost – bend koji zna kako učiti i od Sabbatha i od B.O.C-a, ali što je najvažnije i od ABBA-e. Iako će riffovlje na From the pinnacle to the pit, Cirice ili Mummy dust lako ući u uho svakom fanu heavy metala, osebujnost njihova stila kojim vješto bježe ikakvom etiketiranju ponajviše se očituje u početnoj pjesmi Spirit s izvrsnim gotovo Keith Moon-ovskim bubnjevima, laganijoj i najhimničnijoj He Is (koja svu svoju čar očito duguje ABBA-i) te pogotovo fenomenalnoj završnici Deus in Absentia kojom Ghost definitivno dokazuje da su jedan od glazbeno ambicioznijih bendova u proteklih tko zna koliko godina te stoga i jedan od najinteresantnijih. Čak je gotovo i šteta što zbog spomenutog imidža nikad neće biti prepoznati izvan heavy metal zajednice (iako je Ghost, opet, prije svega rock bend). A možda je to i njihova velika prednost. Tko zna.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: