Arhiva za ghost

Ghost – Meliora

Posted in Muzika with tags on Kolovoz 20, 2015 by tockadotcom

GHOST-600x600

Taman kad bi se stvar glazbene karijere trebala lagano početi razvodnjavati Ghost izbaci treći album i ne samo da pomete svoju prethodnu diskografiju nego i sve ostalo što se u heavy metalu proteklih ohohoho godina izdavalo, iako je Ghost prije svega rock, a ne metal bend. Švedska okultna šestorka Meliorom je daleko nadmašila oba svoja prethodna albuma – Opus Eponymous i Infestissumam. Nije da su ti albumi bili loši (dapače, još su uvijek jebeno genijalni), ali ono što Meliora u deset pjesama donosi, u produkcijskom, a pogotovo glazbenom smislu, teško da itko danas na rock sceni može nadmašiti. Da nije okultnog imidža petorice Nameless Ghoul-ova te frontmana Pape Emeritusa te po prvi puta zaista i okultnih tekstova, pjesme poput He Is, Absolution ili Deus in Absentia automatski bi ušle u antologiju suvremene rock glazbe. No ipak, da se ovdje ne radi o zakrabuljenim likovima koji svoje identitete u tajnosti čuvaju ko suho zlato, Ghost ne bi bio Ghost. To bi tada bilo nešto sasvim drugo.

Meliora na latinskom znači bolje i zaista, sve što se na albumu može čuti ili ikako drugačije percipirati puno je bolje od svega što su napravili na prethodnim albumima. Bez sumnje, radi se o bendovom prvom pravom remek-djelu. Svaka izvedba ovdje je podignuta na višu, ambiciozniju razinu, počevši od naslovnice poljskog umjetnika Zbigniewa M. Bielaka., preko kompozitorskog umijeća i izraženijeg smisla za melodiju pa do savršene i bezkompromisne produkcije. Papa Emeritus (tko god on zapravo bio) opet pjeva besprijekorno i jednostavno predivno. Vokalne mu harmonije nisu toliko izražene kao na prethodnom albumu Infestissumam, no izvedba kao solo vokala ovdje je puno sigurnija i uvjerljivija, a sama unikatna boja glasa više dolazi do izražaja. Klavijature su također izraženije i imaju veću ulogu neko ikad prije i zvukovi orgulja, klavira ili Rainbowskog syntha savršeno se uklapaju uz gitare koje su teže i mračnije. Ritam sekcija je standarno groovie, s tim da se čini da je bubnjar ili novi ili je stari ozbiljnije shvatio svoj dio posla pa se uvježbao do razine pravog profića. Stilski je također sve ujednačenije i kompaktnije te ako je ikad i bilo dvojbi oko toga je li Ghost tek kopija Black Sabbatha ili Blue Oyster Culta (što zapravo nikad i nisu bili), Meliorom se konačno može zaključiti da Ghost ipak zvuči kao Ghost – bend koji zna kako učiti i od Sabbatha i od B.O.C-a, ali što je najvažnije i od ABBA-e. Iako će riffovlje na From the pinnacle to the pit, Cirice ili Mummy dust lako ući u uho svakom fanu heavy metala, osebujnost njihova stila kojim vješto bježe ikakvom etiketiranju ponajviše se očituje u početnoj pjesmi Spirit s izvrsnim gotovo Keith Moon-ovskim bubnjevima, laganijoj i najhimničnijoj He Is (koja svu svoju čar očito duguje ABBA-i) te pogotovo fenomenalnoj završnici Deus in Absentia kojom Ghost definitivno dokazuje da su jedan od glazbeno ambicioznijih bendova u proteklih tko zna koliko godina te stoga i jedan od najinteresantnijih. Čak je gotovo i šteta što zbog spomenutog imidža nikad neće biti prepoznati izvan heavy metal zajednice (iako je Ghost, opet, prije svega rock bend). A možda je to i njihova velika prednost. Tko zna.

Oglasi

Iron Maiden – Beograd, 17.06.2014.

Posted in Koncert i with tags , on Lipanj 18, 2014 by tockadotcom

Slika

Na lokaciji prekrasnog beogradskog parka Kalemegdan, Maideni su sinoć održali izvrstan koncert kojemu bi mane mogli pronaći jedino pojedinci koji su se Maidena u životu pošteno nagledali. Radilo se o koncertu u sklopu završnog dijela Maiden England turneje, tijekom koje su prošlo ljeto rasturili i Arenu Zagreb.
Beogradski koncert uvelike je nalikovao zagrebačkom, uz puno bolji zvuk i sitne izmjene u set-listi: rijetko sviranu Afraid to shoot strangers zamijenili su češće sviranom Revelations, izbacili su The Clairvoyant te umjesto Running free koncert su zatvorili fantastično izvedenom Sanctuary. Također, vrhunac koncerta – monumentala Seventh son of a seventh son, u Beogradu je čak i bolje izvedena nego u Zagrebu. Iznenađenja, kakvih na beogradskim koncertima Maidena vjerujući izvještajima zna biti, ovog puta ipak nije bilo. Pjesme tipa Only the good die young ili The Prophecy, tako u ovom životu vjerojatno nećemo doživjeti. Jer ako ih nisu svirali na ovoj turneji, ne znam na kojoj bi drugoj zapravo mogli.

No, na stranu s Maidenima. Za njih se zna da uživo ne mogu pogriješiti, pa čak i kad bi se potrudili da to učine. Ono što je sinoć pod kalemegdanskim zidinama bilo iznenađujuće fascinantno je ni manje ni više nego predgrupa Ghost, za koju sam uopće čuo upravo na licu mjesta, pred pozornicom. Uz sablasnu redovničku mantru preuzetu iz Stanley Kubrickovog Eyes wide shut, na stage su se jedan za drugim ušetala petorica zamaskiranih te zastrašujuće, a opet prekrasno odjevenih “futurističkih monaha”, za kojima se uz ritualne napjeve te prve taktove uvodne fenomenalne pjesme, na pozornicu poput Fellinijevog grotesknog kardinala ušetao frontman, iz čijih se kretnji i gestikulacija očigledno dala naslutiti ništa drugo negoli doza humora, umjesto banalnog ideala kod vizualno sličnih bendova. Iako, ruku na srce, sličan vizualni imidž zaista nisam nigdje dosad primjetio, barem gledajući odorama ujednačene ostale članove benda.
U nešto više od pola sata okultno-atmosferičnog modernog rocka, taj šesteročlani bend je vjerujem mnoge ostavio bez teksta. Izvrsni žestoki riffovi upotpunjeni zaraznim vokalnim linijama, zvukovima hammonda, syntha ili crkvenih orgulja, a sve na podlozi teške ritam sekcije. I što je najbolje – bez klišeiziranih struktura pjesama. Apsolutna ljubav na prvi pogled. I na slušanje također.
Ako netko zna nazive pjesama koje su svirali neka mi ih please please please šibne u komentare.