Arhiva za nick cave

20000 Days on Earth

Posted in Film, Muzika with tags , on Siječanj 24, 2015 by tockadotcom

20000DAYS_QUAD7

Ovako bi biografski dokumentarci zapravo trebali biti snimani – fiktivno istinito. I to bez podataka kad je tko što, kad je tko s kim, gdje i koliko često i tako dalje. No vjerojatno rijetko koji suvremeni umjetnik može i priuštiti jedno takvo biografsko djelo, bez da se narativna fabula sastoji od pukih činjenica iz karijere i bez da ga se publici pokuša ‘prodati’ jeftinom pričom razgolićavanja do srži iza koje na kraju krajeva niti ne stoji ništa posebno, ništa na što bi se nasumični gledatelj zakačio da autora krene otkrivati, proučavati i donositi vlastite zaključke. Pitanje je može li se tada zapravo uopće i govoriti o umjetniku. Misterij je tako definitivni ključ dokumentarca 20000 Days on Earth – o Nick Caveu se, dakle, doznaje taman onoliko koliko treba biti znano, sasvim dovoljno da zagolica maštu i da se taj nenadmašivi Higgs boson blues zavrti još koji put i ode direktno u antologiju popularne glazbe 21. stoljeća.

Caveov 20000-ti dan na Zemlji je dakako fiktivan, u smislu da je utemeljen na scenariju. No sve što je prikazano posve je istinito i ništa nije nametnuto – brojne stvari ostaju nedorečene i mnoga pitanja neodgovorena. Posebice bih istaknuo misterij Caveove supruge Susie kojoj kamera vješto skriva lice i koja kao da sve što se u Caveovom svijetu događa promatra i zasjenjuje s visine, baš kao i nedefinirano božansko biće iz Caveovog imaginarnog (literarnog) svijeta bizarnih i razvratnih ličnosti, koje sve to prati i bilježi, iz samo njemu znanih razloga.

Preporučio bih ovaj dokumentarac u principu svima, no ponajviše onima koji Cavea slušaju i čitaju, koji obožavaju posljednji album Push the sky away te koji su Bad Seedse uspjeli negdje uhvatiti uživo na posljednjoj kratkoj turneji. Vjerujem da će oni ponajbolje i uhvatiti ovu priču. A svima ostalima ne preostaje ništa drugo nego da se za nju debelo zakače. Jer šteta bi bila propustiti je. Jednostavno, predivna je.

Nick Cave & The Bad Seeds, 25.11.13, Ljubljana, Hala Tivoli

Posted in Koncert i with tags , on Studeni 26, 2013 by tockadotcom

Slika

Krcata Hala Tivoli, masivan stage, četiri oronula Bad Seeda (Ellis, Sclavonus, Casey, Savage), dva nova čistunca (gitarist i ksilofonist/perkusionist/itd.) i Nick Cave kojemu već duže vrijeme pokušavam prilijepiti epitet ali tip jednostavno ostavlja bez riječi. Sumanuti frontman propovjednik? Iskrivljeni, zli blueser? Antijunak rocka? Frenetični antizabavljač? Elegantni pijanist? Razumni emotivac? Antiplesač?! Moguće sve od navedenog. Genijalac? To sigurno. Ako su u glazbi ikad postojali standardi, Nick Cave je krenuo po svom i postavio svoje standarde. Zašto svirati iskonski blues ako se može snimiti album poput The Firstborn Is Dead. No rijetkima to zapravo pođe za rukom. Neki se i usude, al se prije vremena useru. Nick Cave je u glavi imao dovoljno da zaživi i preživi. Zato je danas, hvala bogu i onome koji to nije, jednako dobar kao krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je na snazi bila najfrenetičnija i rekli bi neki, najbolja era benda. Sinoćnji koncert u Ljubljani debelo je to potvrdio. Cave je imao više energije nego što sam vidio na bilo kojem Bad Seeds DVD-u ili amaterskoj snimci njihova nastupa na Youtube-u. Balansiranje na ogradi ispred stagea, ili na rukama fanova u prvim redovima uz Caveov neprestan kontakt s publikom jednostavno je bilo prekrasno za vidjeti (pogotovo na Higgs Boson Blues). Set lista (pred kraj koncerta dogovarana na licu mjesta) bila je očaravajuća. Pokriveni su svi albumi (izuzevši nešto slabiju Nocturamu te vrhunske Abbatoir Blues/The Lyre of Orpheus i Dig, Lazarus, Dig!!!) što rijetko koji današnji izvođač sebi može priuštiti. Jer naime, uvijek se u diskografiji nađe crna rupa koju valja zaobilaziti. A Nick Cave crnih rupa nema. Uz pet pjesama sa zadnjeg Push the Sky Away albuma, vrhunci su tako sigurnu bili evil blues standard Tupelo, praiskonska From Her To Eternity, kultni Stagger Lee te jedna od onih koje jednostavno moraju bit odsvirane – The Mercy Seat. Tko je propustio, drugi put, ako ikako može, neka ode. Jer ima nešto više u svemu tome. U njihovom nastupu. U odijelima koja oblače. U načinu kako sviraju sve te instrumente. U izričaju. Energiji. Stavu. Teško za opisati. Ali puno jasnije kad se na licu mjesta čuje Push The Sky Away…

Set-lista:

1. We No Who U R
2. Jubilee Street
3. Tupelo
4. Red Right Hand
5. Mermaids
6. The Weeping Song
7. From Her To Eternity
8. West Country Girl
9. Into My Arms
10. People Ain’t No Good
11. Love Letter
12. Higgs Boson Blues
13. The Mercy Seat
14. Stagger Lee
15. Push The Sky Away

– bis –

16. God Is In The House
17. Deanna
18. Stranger Than Kindness
19. Papa Won’t Leave You, Henry

Slika

Push the sky away

Posted in Muzika with tags , on Ožujak 11, 2013 by tockadotcom

Slika

Konačno ti Bad Seedsi. Doduše mogao je Cave i prije izbaciti ovakvo nešto da se nije izdrkavao s Grindermanom. A opet, da nije tako bilo, možda Push the sky away ne bi ispao ovako specifičan, tih, moćan i neodoljiv. Svi snimljeni i nasnimljeni zvukovi kozmički pulsiraju i u naletima valova odnose misli prema nekim interesantnim sferama. Osjeća se vibriranje nekog pokreta pod nogama. Kao da nešto prolazi, kao se nešto ili netko konačno ostavlja iza sebe. Vlak, autobus, space shuttle… nije važno čime, pa čak ni kuda. Keep on pushing… push the sky away. I promislite dvaput ako pomislite da iza ovih banalnih riječi stoji banalni pozitivizam. Možda. Ali svejedno volim vjerovati da je Nick Cave ipak nešto promišljeniji tip…

Ovakva glazba ne može biti vremenski određena. Ovo nije glazba koja je bila ili koja će biti karakteristična za neki određeni vremenski period popularne kulture nekog stoljeća čovječanstva. I u tome baš leži ljepota muziciranja Nick Cavea i The Bad Seeds-a. Push the sky away doslovno je bezvremensko ostvarenje. Pa iako u bendu nema više Blixe Bargelda i Mick Harveya tu je Warren Ellis koji potpisuje sedam odsviranih instrumenata, a od stare garde ostali su još Casey, Sclavunos i Wydler te Conway Savage ali samo s glasom, bez klavijatura. Iznenađuje povratak prastarog Bad Seeda Barrya Adamsona koji doduše bas gitarom tek gostuje na dvije pjesme, al svejedno, u sjećanje se automatski prizove zlokobni Firstborn is dead ili Your funeral… my trial.

Logično podsjeća na albume kao što su The Good SonThe Boatmans callNo more shall we part ili The Lyre of Orpheus. Ali to je tako samo zato što je album laganijeg i tišeg karaktera, premda je Cave i ovog puta u svojim namjerama glasan da glasniji ne može biti. Obrati samo pozornost na početnu We No Who U R te pogotovo završnu naslovnu pjesmu.

Volio bih čuti ovaj album u nekom disco klubu s prigušenim svjetlima, i smo promatrati kako ovakva glazba utječe na međuljudske odnose.

Slika

Keep on pushing, keep on pushing… push the sky away……

Lawless 2012

Posted in Film with tags , on Prosinac 20, 2012 by tockadotcom

Druga suradnje dvojice Australaca – scenarista Nick Cavea i režisera Johna Hilcoata istinita je priča o američkim hajlenderima 30-ih godina 20. st. s bezakonitim pecarama domaćeg viskija. Mnogi su se tih dana okušali u proizvodnji i uživanju svog voljenog alkohola kako na privatnim tako na javnim površinama. Podjednako ilegalno. Međutim zna se da su u tome daleko prednjačili braća Bondurant, od kojih je jedan (onaj najstariji) bio besmrtan. U filmu ih glume mladi Shia Beowolf, Tom Hardy i Jason Clarke. Izvedba im je izvrsna iako vizualno uvjerljivi nisu. U filmu izgledaju ovako

Slika

i to je zapravo jedina mana ovog filma. Jer nešto mi ipak govori da su zapravo više gajili ovakav vizualni imidž

braća dešpalj

Al ajde ti nađi ovakve da ti glume…

Novi Nick Kkkeeejvvv!

Posted in Muzika with tags , on Studeni 27, 2012 by tockadotcom

Uz novu kosu i obrijane brkove veliki Sin velikog Lee Marvina vraća se na radio prijemnike i iPodove sa standardnom Ellis/Wylder/Sclavunos/Savage/Casey ekipom. Nick Cave & The Bad SeedsPush the sky away, napokon novi album, 18.02.2013., čime napokon i Grinderman ode u penziju…

Fifty five and still alive

Posted in Muzika with tags , on Rujan 21, 2012 by tockadotcom

Slika

Dan kad se rodio Kejv! Zapravo ne danas već sutra. A čestitka ide dan ranije jer dan kasnije redakcija bloga itočkadotcom zatvara vrata. To jest sutra. Na dan rođendana Kejva Velikog! The Birthday Party, Bad Seeds, And the ass saw the angel, Death of Bunny Munro, The Proposition, Lawless, … i još puno puno toga! Glazbenik i književnik kad bi se baš moralo etiketirati. Ali daleko prije svega – član okultog društva The Sons of Lee Marvin

Sretan 55. Nick!